Šatrinci
Naselje i hatar Satrinci
smesteni su u jugoistocnom delu iriske opstine. Selo se
nalazi na fruskogorskoj lesnoj zaravni na nadmorskoj
visini 126 m. Smesteno je u dolini, na
dolinskim stranama (Bankovackog potoka, kako ga neki
nazivaju, i belezi se na starijim topografskim kartama) Kalinak
potoka. Ovaj hatar je jedan od najmanjih u
iriskoj opstini. Njegova povrsina je 5,75 km2.
Aritmeticka gustina naseljenosti je samo za Satrince, bez
Dobrodola, 69,56 stanov./km2. Po gustini
naseljenosti ovaj hatar spada medju najgusce naseljena
podrucja iriske opstine. Po broju stanovnika ovo naselje
je na sestom mestu od iriskih naselja i imalo je prema
popisu 1991. godine 400 stanovnika.
FIZICKOGEOGRAFSKE ODLIKE
U Satrincima skoro
svako domacinstvo ima u dvoristu kopani bunar. U
selu postoje tri bunara sa djermom,
pored kojih je valov za napajanje stoke. Hatar je
siromasan izvorima, naime pojavljuju se samo dva
povremena sa desne strane potoka, jugozapadno od sela.
Kroz hatar Satrinaca proticu tri potoka. Kalinjak
(Bankovacki) potok protice neposredno kroz selo. Izvire
na Fruskoj gori na 300 m nadmorske visine. Zapadnim delom
hatara protice Kajinovac (koji se u
predelu ovog hatara ponegde naziva i Kukavica potok i
tako belezi na novijim topografskim sekcijama). Na
Kalinjaku (Bankovackom) potoku izgradjeno je vestacko
jezero u severozapadnom delu satrinackog hatara. Osnovna
namena jezera je navodnjavanje. U jezero je pustena
izvesna kolicina ribe. Pored namene za navodnjavanje
jezero se koristi i u rekreativne svrhe.
Biljni svet ovog hatara
sastoji se od samonikle vegetacije i biljaka koje je
zasejao covek. Prirodna samonikla vegetacija je danas u
znatno smanjenom obimu na racun biljaka koje je covek
zasejao. Prirodnu samoniklu vegetaciju predstavljaju
korovske biljke. Od tzv. kulturnih biljaka najvise se
gaje zitarice. Zivotinjski svet je
prilagodjen biljnom, tako se u predelu ovog hatara
javljaju: poljski mis, hrcak, tekunica i krtica.
Redje se javljaju gmizavci, a susrecu se
i poljske ptice: vrapci, kucne laste, prepelice,
cavke, svrake i dr.
DRUSTVENOGEOGRAFSKE OSOBINE
Prema jednom
zapisu iz 1736. godine u ovom naselju je zivelo 175
stanovnika. Godine 1788. raspolazemo podatkom da se u
Satrince posle propasti Kocine krajine useljava 91 lice.
Ni podaci posleratnih
popisa ne daju pravu sliku o kretanju broja stanovnika
ovog sela jer je nekih popisnih godina tu uracunato i
stanovnistvo susednog naselja Dobrodol. To se desilo
1953. i 1961. godine. Najtacniji je broj stanovnika
dobijen u zadnja (poslednja) dva popisa 1981. i 1991.
godine kada je Dobrodol izdvojen kao poseban popisni
krug. No pored toga oseca se da broj stanovnika u
poslednjih desetak godina stagnira. Tome je doprineo i
veoma mali prirodni prirastaj.
Kretanje broja stanovnika i domacinstava u Satrincima po
posleratnim popisima:
Godina |
Kuća |
Starešina/Por./
Domaćinstava |
Broj stanovnika |
Izvor i detalji |
1702. |
|
|
Pominje se kao
naselje |
Domaće knjige o Irigu |
1736. |
|
30 |
|
Domaće knjige o Irigu |
1795.
pre kuge |
|
|
165 |
Domaće knjige o Irigu |
1828. |
54 |
58
(punoletnih muškaraca i deo ženskih) |
izvor, detalji,
imena i prezimena stanovnika |
1931. |
|
|
2131
(sa Grgetegom i Neradinom) |
Domaće knjige o Irigu |
1948. |
|
129 |
514 |
Domaće knjige o Irigu |
1961. |
|
206 |
810 |
Domaće knjige o Irigu |
1991. |
|
136 |
400 |
|
2022. |
|
|
uskoro podaci |
stat.gov.rs |
U pogledu polno -starosne strukture stanovnistva
ima vise zenskog od muskog stanovnistva, naime od ukupnog
broja populacije 400 lica, muskaraca ima 191 ili 47,8 %,
a zenskog 209 ili 52,2 %. U pogledu starosnih grupa,
populacija Satrinaca ima nepovoljnu strukturu. Starosna
piramida je iste sirine u bazi, kod mladjih godista kao
kod godista 60-70 godina. Kod ovog sela priblizno jednako
je ucesce svih starosnih grupa u ukupnom broju
populacije. To nam ocito govori o velikoj starosti
stanovnistva ovog sela. To je posledica iseljavanja
mladjeg stanovnistva za zaposlenjem van sela, a i niskog
prirodnog prirastaja. Prirodni prirastaj ovog sela u
odnosu na druga naselja opstine je dosta nizak. U
pogledu etnicke strukture (1991) ovo je madjarsko -srpsko
naselje. Od 400 stanovnika njih 309 se
nacionalno izjasnilo dok ih je 84 Jugoslovena
i 7 se nije izjasnilo. Od 309 njih 69,9 % su
Madjari, Srbi su 24,3 % i Hrvata ima 6,1 %.
Obrazovna
struktura stanovnistva (1981) starijeg od 15
godina dosta je nepovoljna. Preko 50 % stanovnistva ima
nepotpunu osnovnu skolu (1-3 razr. 13, 3-7 razr. 159
lica). Potpuno osnovno obrazovanje ima 102 lica ili 31,5
%, a srednje obrazovanje ima svega 3,7 % stanovnistva ili
12 stanovnika. Vise i visoko obrazovanje ima po popisu
1981. godine samo jedan stanovnik. Bez skolske spreme ima
37 lica ili 11,4 %. Nepismenog stanovnistva starog 10 i
vise godina ima 7,2 % ili 25 lica. Od nepismenih zitelja,
preko 50 % dolazi na lica stara preko 65 godina. Do 20
godina svega su tri lica nepismena.
Struktura
stanovnistva prema aktivnosti (1991) pokazuje da
je u ovom selu znatan broj izdrzavanih stanovnika 176 ili
45 %, sto je posledica velike starosti populacije. U
proseku to je znatno veci procenat izdrzavanog
stanovnistva od opstinskog proseka koji iznosi 41,3 %.
Najmanje je ucesce lica sa licnim primanjima i njihov
udeo je 5,9 %, dok aktivnog stanovnistva ima 49,1 %.
Osnovni kontigenti stanovnistva (1981):
Decu
doraslih za osnovno obrazovanje |
71
ili 18% od ukupnog stanovnistva |
Omladine
od 15 do 27 godina zivota |
67
lica |
Radno
sposobnog stanovnistva |
238
ili 60,2%
(od cega muskaraca 131, a zena 107);
Fertilni kontigent ili zensko stanovnistvo staro
izmedju 15-49 godina zivota, sposobno za radjanje
ucestvuje sa 40 % od ukupnog broja zenskog
stanovnistva. |
Hatar Satrinaca u privrednom pogledu ima izvanredne
uslove za poljoprivredu. Ova grana privrede je i jedina u
selu. Potesi u ovom hataru su sledeci: Gornje
livade, Gornji breg, Gornji Dobrodol, Donje livade, Donji
breg i Donji Dobrodol. Ukupna povrsina hatara je
575 ha i 42 ara.
pod
njivama |
417
ha |
72,6
% |
vocnjaci |
8
ha |
|
vinogradi
|
7
ha |
|
livade |
blizu
50 ha |
|
pasnjaci |
67
ha |
preko
10 % povrsina |
sume
|
svega
44 ara |
|
Veci deo zemljista pripada privatnom sektoru, 77,6 %, dok
na drustveni sektor dolazi 22,4 %. Na privatnom sektoru
najvise se gaji zito i to psenica.
Od sorti psenice najvise se gaji tzv. novosadska rana.
Pod ovom kulturom je 175 ha i 34 ara ili 46,3 % od ukupno
obradive povrsine pod privatnim sektorom. Odmah iza
psenice je kukuruz po povrsinama koji
zauzima 45,2 % obradivih povrsina. Obradive povrsine
drustvenog sektora su u sklopu iriske zadruge. Na ovim
povrsinama prvenstveno se gaji kukuruz koji zauzima 19 ha
i 22 ara. Od industrijskih biljaka na manjim povrsinama
jedino se gaji secerna repa. Svako domacinstvo u ovom
selu poseduje bastu za svoje potrebe gde uzgaja
povrtarske biljke. Vocnjaci nisu tako karakteristicni za
ovaj hatar i zauzimaju svega 8 ha i 12 ari i najvise se
gaje sljive. U hataru sela ima oko 4.000 stabala sljiva.
Visanja ima oko 1.200 stabala, a ostale vocke su ispod
500 stabala izuzimajuci breskve ciji je broj oko 800
stabala.
Stocarstvo je u opadanju i
privredna grana koja je sekundarna u ovom selu. Po popisu
iz 1991. godine broj ovaca je opao na samo 10 grla, konja
na 3, a broj goveda isti je kao i 1971. godine (207).
Trgovacko -ugostiteljske
usluge u Satrincima odvijaju se uglavnom preko jedne
prodavnice koja radi u sklopu holding
"Centroslavije" iz Iriga. U selu nema privatnih
ni drustvenih zanatskih radnji, mada se za nekim oseca
potreba. Ranije je u selu pre desetak godina bio jedan
pekar i jedan berberin, no sada ni njih nema.
U selu postoji Dom
kulture sagradjen dobrovoljnim omladinskim radom 1948.
godine. U prostorijama Doma kulture smesteni su skola,
podrucno odeljenje Biblioteke "Piroska
Mihajlik" koja pored knjiga na srpskom
jeziku ima znatan broj i na madjarskom jeziku. Inace,
odeljenje je otvoreno 1980. godine. Ovde je i Mesna
kancelarija, magacin otkupa, prodavnica i dr.
Skola u selu je cetvororazredna u kojoj rade dva
ucitelja. Skolu pored dece iz Satrinaca pohadjaju i deca
iz susednog sela Dobrodol. Starije razrede osnovne skole
deca pohadjaju u Irigu, za koje je organizovan poseban
"Djacki autobus".
Mesna kancelarija
opsluzuje i susedno selo Dobrodol koje zajedno sa
Satrincima cini jednu Mesnu zajednicu. U selu postoji ambulanta
u kojoj je zaposlena jedna medicinska sestra, a lekar
posecuje selo tri puta nedeljno. Od drustvenih i
sportskih organizacija u selu deluje FK "27.
oktobar", Lovacko drustvo "Fazan".
Za zabavu omladine nema dovoljno prostora i objekata.
U Satrincima ne postoji
posta, ali je selo povezano sa ostalim svetom automatskom
telefonskom mrezom. U pogledu povezanosti ovog sela
putnom mrezom, postoji autobuska veza sa Irigom. U selu
postoje dve ugostiteljske radnje i jedna
prodavnica mesovite robe.
U Satrincima je 1974.
godine podignut spomenik ucesnicima NOB.
Satrinci imaju dve
crkve (pravoslavna i katolicka) locirane u istom
dvoristu, jedna pored druge. Stara pravoslavna
crkva u Satrincima podignuta je 1761.
godine. Na mestu porusene stare crkve podignuta je 1857.
godine nova crkva posvecena Sv. Preobrazenju.
Rimokatolicka crkva izgradjena je 1850.
godine, a posvecena je Sv. Stjepanu,
ugarskom kralju. Prve slikarske radove izveo je Janos
Hunjadi.
Selo Satrinci ima svoj grb
sa crvenom podlogom na kojoj je srebrni lemes. Iznad su
cirilicna slova S+R, a ispod koso polozeni pluzni noz. Pecat
sela je iz 1854. godine.
Satrinci su usoreno
naselje panonskog tipa, tipicno vojvodjansko selo. Najstariji
podatak o selu je iz vremena Turaka, tacnije iz 1702.
godine. Taj prvi podatak govori da su Satrinci
cisto srpsko naselje, no danas je to madjarsko -srpsko
naselje. Zbog toga se smatra da je selo nastalo
prilikom velike Seobe Srba pod vodjstvom Arsenija
Carnojevica, 1690. godine.
Godine 1716. Satrinci se
oslobadjaju turske vlasti i dolaze pod vlast Austrije.
Prema podatku iz 1736. godine Satrinci su i u to vreme
bili cisto srpsko naselje. Tada je u selu zivelo 30
porodica i svi su se bavili zemljoradnjom. Prema
zapisu Karlovacke mitropolije iz sredine XVIII veka
saznaje se da su ljudi u Satrincima u to vreme ziveli u
zemunicama.
Satrinci su neposredno
pred epidemiju "iriske kuge"
koja je harala ovim delom Srema 1795-1796. godine imali
165 dusa, a bili su sastavljeni iz dva dela. Od
ove opake bolesti obolelo je 24, a umrlo 18 osoba.
Prema neki
dokumentima madjarsko stanovnistvo naseljava ovo selo tek
sezdesetih godina proslog veka i od tada predstavlja
vecinu populacije u ovom selu. Prvi naseljenici
Madjari u selu bili su radnici na imanjima grofa
Pejacevica. Kasnije su osnovali vlastito imanje,
svoje domacinstvo i za stalno se nastanili u ovom
sremskom selu.
Naselje Satrinci ima svoja
tri dela, koje su mestani prozvali sorovima: Donji,
Srednji i Gornji sor. Razlika izmedju njih je
samo u nadmorskoj visini. Najnizi je Donji sor, a glavna
ulica u njemu je Dositeja Obradovica, Srednji sor je
nesto visi, a Gornji sor je najvisi i odgovara otprilike
pravcu pruzanja ulice Vojvodjanskih brigada.
Po tipu kuce Satrinci se
ne razlikuju od ostalih sremskih naselja. Postoje dva
tipa kuca. Preovladjujuci je tip kuce na tzv.
"brazdu", gde je kuca kracom osnovom okrenuta
ka ulici, a duzom u dvoriste. Obicno su ove kuce od
naboja i od losijeg gradjevinskog materijala. Noviji tip
kuce je od tvrdog gradjevinskog materijala i duzom
stranom su okrenute ka ulici. Sve kuce su prizemne
porodicne zgrade.
Osnovna privredna funkcija
naselja je poljoprivreda, te je ovo
tipicno poljoprivredno selo. Skolsko - obrazovnu,
zdravstvenu, upravnu funkciju, trgovinsku ovo selo pruza
jos samo Dobrodolu. Gravitaciono selo je upuceno na Rumu,
a administrativno -politicki na Irig.
|