====

 



Šatrinci

Naselje i hatar Satrinci smesteni su u jugoistocnom delu iriske opstine. Selo se nalazi na fruskogorskoj lesnoj zaravni na nadmorskoj visini 126 m. Smesteno je u dolini, na dolinskim stranama (Bankovackog potoka, kako ga neki nazivaju, i belezi se na starijim topografskim kartama) Kalinak potoka. Ovaj hatar je jedan od najmanjih u iriskoj opstini. Njegova povrsina je 5,75 km2. Aritmeticka gustina naseljenosti je samo za Satrince, bez Dobrodola, 69,56 stanov./km2. Po gustini naseljenosti ovaj hatar spada medju najgusce naseljena podrucja iriske opstine. Po broju stanovnika ovo naselje je na sestom mestu od iriskih naselja i imalo je prema popisu 1991. godine 400 stanovnika.


FIZICKOGEOGRAFSKE ODLIKE

U Satrincima skoro svako domacinstvo ima u dvoristu kopani bunar. U selu postoje tri bunara sa djermom, pored kojih je valov za napajanje stoke. Hatar je siromasan izvorima, naime pojavljuju se samo dva povremena sa desne strane potoka, jugozapadno od sela. Kroz hatar Satrinaca proticu tri potoka. Kalinjak (Bankovacki) potok protice neposredno kroz selo. Izvire na Fruskoj gori na 300 m nadmorske visine. Zapadnim delom hatara protice Kajinovac (koji se u predelu ovog hatara ponegde naziva i Kukavica potok i tako belezi na novijim topografskim sekcijama). Na Kalinjaku (Bankovackom) potoku izgradjeno je vestacko jezero u severozapadnom delu satrinackog hatara. Osnovna namena jezera je navodnjavanje. U jezero je pustena izvesna kolicina ribe. Pored namene za navodnjavanje jezero se koristi i u rekreativne svrhe.

Biljni svet ovog hatara sastoji se od samonikle vegetacije i biljaka koje je zasejao covek. Prirodna samonikla vegetacija je danas u znatno smanjenom obimu na racun biljaka koje je covek zasejao. Prirodnu samoniklu vegetaciju predstavljaju korovske biljke. Od tzv. kulturnih biljaka najvise se gaje zitarice. Zivotinjski svet je prilagodjen biljnom, tako se u predelu ovog hatara javljaju: poljski mis, hrcak, tekunica i krtica. Redje se javljaju gmizavci, a susrecu se i poljske ptice: vrapci, kucne laste, prepelice, cavke, svrake i dr.


DRUSTVENOGEOGRAFSKE OSOBINE

Prema jednom zapisu iz 1736. godine u ovom naselju je zivelo 175 stanovnika. Godine 1788. raspolazemo podatkom da se u Satrince posle propasti Kocine krajine useljava 91 lice.

Ni podaci posleratnih popisa ne daju pravu sliku o kretanju broja stanovnika ovog sela jer je nekih popisnih godina tu uracunato i stanovnistvo susednog naselja Dobrodol. To se desilo 1953. i 1961. godine. Najtacniji je broj stanovnika dobijen u zadnja (poslednja) dva popisa 1981. i 1991. godine kada je Dobrodol izdvojen kao poseban popisni krug. No pored toga oseca se da broj stanovnika u poslednjih desetak godina stagnira. Tome je doprineo i veoma mali prirodni prirastaj.


Kretanje broja stanovnika i domacinstava u Satrincima po posleratnim popisima:

Godina Kuća Starešina/Por./
Domaćinstava
Broj stanovnika Izvor i detalji
1702.     Pominje se kao naselje Domaće knjige o Irigu
1736.   30   Domaće knjige o Irigu
1795.
pre kuge
    165 Domaće knjige o Irigu
1828. 54 58
(punoletnih muškaraca i deo ženskih)
izvor, detalji,
imena i prezimena stanovnika
1931.     2131
(sa Grgetegom i Neradinom)
Domaće knjige o Irigu
1948.   129 514 Domaće knjige o Irigu
1961.   206 810 Domaće knjige o Irigu
1991.   136 400  
2022.     uskoro podaci stat.gov.rs


U pogledu polno -starosne strukture stanovnistva ima vise zenskog od muskog stanovnistva, naime od ukupnog broja populacije 400 lica, muskaraca ima 191 ili 47,8 %, a zenskog 209 ili 52,2 %. U pogledu starosnih grupa, populacija Satrinaca ima nepovoljnu strukturu. Starosna piramida je iste sirine u bazi, kod mladjih godista kao kod godista 60-70 godina. Kod ovog sela priblizno jednako je ucesce svih starosnih grupa u ukupnom broju populacije. To nam ocito govori o velikoj starosti stanovnistva ovog sela. To je posledica iseljavanja mladjeg stanovnistva za zaposlenjem van sela, a i niskog prirodnog prirastaja. Prirodni prirastaj ovog sela u odnosu na druga naselja opstine je dosta nizak. U pogledu etnicke strukture (1991) ovo je madjarsko -srpsko naselje. Od 400 stanovnika njih 309 se nacionalno izjasnilo dok ih je 84 Jugoslovena i 7 se nije izjasnilo. Od 309 njih 69,9 % su Madjari, Srbi su 24,3 % i Hrvata ima 6,1 %.

Obrazovna struktura stanovnistva (1981) starijeg od 15 godina dosta je nepovoljna. Preko 50 % stanovnistva ima nepotpunu osnovnu skolu (1-3 razr. 13, 3-7 razr. 159 lica). Potpuno osnovno obrazovanje ima 102 lica ili 31,5 %, a srednje obrazovanje ima svega 3,7 % stanovnistva ili 12 stanovnika. Vise i visoko obrazovanje ima po popisu 1981. godine samo jedan stanovnik. Bez skolske spreme ima 37 lica ili 11,4 %. Nepismenog stanovnistva starog 10 i vise godina ima 7,2 % ili 25 lica. Od nepismenih zitelja, preko 50 % dolazi na lica stara preko 65 godina. Do 20 godina svega su tri lica nepismena.

Struktura stanovnistva prema aktivnosti (1991) pokazuje da je u ovom selu znatan broj izdrzavanih stanovnika 176 ili 45 %, sto je posledica velike starosti populacije. U proseku to je znatno veci procenat izdrzavanog stanovnistva od opstinskog proseka koji iznosi 41,3 %. Najmanje je ucesce lica sa licnim primanjima i njihov udeo je 5,9 %, dok aktivnog stanovnistva ima 49,1 %.


Osnovni kontigenti stanovnistva (1981):

Decu doraslih za osnovno obrazovanje 71 ili 18% od ukupnog stanovnistva
Omladine od 15 do 27 godina zivota 67 lica
Radno sposobnog stanovnistva 238 ili 60,2%
(od cega muskaraca 131, a zena 107);
Fertilni kontigent ili zensko stanovnistvo staro izmedju 15-49 godina zivota, sposobno za radjanje ucestvuje sa 40 % od ukupnog broja zenskog stanovnistva.


Hatar Satrinaca u privrednom pogledu ima izvanredne uslove za poljoprivredu. Ova grana privrede je i jedina u selu. Potesi u ovom hataru su sledeci: Gornje livade, Gornji breg, Gornji Dobrodol, Donje livade, Donji breg i Donji Dobrodol. Ukupna povrsina hatara je 575 ha i 42 ara.

pod njivama 417 ha 72,6 %
vocnjaci 8 ha  
vinogradi 7 ha  
livade blizu 50 ha  
pasnjaci 67 ha preko 10 % povrsina
sume svega 44 ara  


Veci deo zemljista pripada privatnom sektoru, 77,6 %, dok na drustveni sektor dolazi 22,4 %. Na privatnom sektoru najvise se gaji zito i to psenica. Od sorti psenice najvise se gaji tzv. novosadska rana. Pod ovom kulturom je 175 ha i 34 ara ili 46,3 % od ukupno obradive povrsine pod privatnim sektorom. Odmah iza psenice je kukuruz po povrsinama koji zauzima 45,2 % obradivih povrsina. Obradive povrsine drustvenog sektora su u sklopu iriske zadruge. Na ovim povrsinama prvenstveno se gaji kukuruz koji zauzima 19 ha i 22 ara. Od industrijskih biljaka na manjim povrsinama jedino se gaji secerna repa. Svako domacinstvo u ovom selu poseduje bastu za svoje potrebe gde uzgaja povrtarske biljke. Vocnjaci nisu tako karakteristicni za ovaj hatar i zauzimaju svega 8 ha i 12 ari i najvise se gaje sljive. U hataru sela ima oko 4.000 stabala sljiva. Visanja ima oko 1.200 stabala, a ostale vocke su ispod 500 stabala izuzimajuci breskve ciji je broj oko 800 stabala.

Stocarstvo je u opadanju i privredna grana koja je sekundarna u ovom selu. Po popisu iz 1991. godine broj ovaca je opao na samo 10 grla, konja na 3, a broj goveda isti je kao i 1971. godine (207).

Trgovacko -ugostiteljske usluge u Satrincima odvijaju se uglavnom preko jedne prodavnice koja radi u sklopu holding "Centroslavije" iz Iriga. U selu nema privatnih ni drustvenih zanatskih radnji, mada se za nekim oseca potreba. Ranije je u selu pre desetak godina bio jedan pekar i jedan berberin, no sada ni njih nema.

U selu postoji Dom kulture sagradjen dobrovoljnim omladinskim radom 1948. godine. U prostorijama Doma kulture smesteni su skola, podrucno odeljenje Biblioteke "Piroska Mihajlik" koja pored knjiga na srpskom jeziku ima znatan broj i na madjarskom jeziku. Inace, odeljenje je otvoreno 1980. godine. Ovde je i Mesna kancelarija, magacin otkupa, prodavnica i dr. Skola u selu je cetvororazredna u kojoj rade dva ucitelja. Skolu pored dece iz Satrinaca pohadjaju i deca iz susednog sela Dobrodol. Starije razrede osnovne skole deca pohadjaju u Irigu, za koje je organizovan poseban "Djacki autobus".

Mesna kancelarija opsluzuje i susedno selo Dobrodol koje zajedno sa Satrincima cini jednu Mesnu zajednicu. U selu postoji ambulanta u kojoj je zaposlena jedna medicinska sestra, a lekar posecuje selo tri puta nedeljno. Od drustvenih i sportskih organizacija u selu deluje FK "27. oktobar", Lovacko drustvo "Fazan". Za zabavu omladine nema dovoljno prostora i objekata.

U Satrincima ne postoji posta, ali je selo povezano sa ostalim svetom automatskom telefonskom mrezom. U pogledu povezanosti ovog sela putnom mrezom, postoji autobuska veza sa Irigom. U selu postoje dve ugostiteljske radnje i jedna prodavnica mesovite robe.

U Satrincima je 1974. godine podignut spomenik ucesnicima NOB.

Satrinci imaju dve crkve (pravoslavna i katolicka) locirane u istom dvoristu, jedna pored druge. Stara pravoslavna crkva u Satrincima podignuta je 1761. godine. Na mestu porusene stare crkve podignuta je 1857. godine nova crkva posvecena Sv. Preobrazenju. Rimokatolicka crkva izgradjena je 1850. godine, a posvecena je Sv. Stjepanu, ugarskom kralju. Prve slikarske radove izveo je Janos Hunjadi.

Selo Satrinci ima svoj grb sa crvenom podlogom na kojoj je srebrni lemes. Iznad su cirilicna slova S+R, a ispod koso polozeni pluzni noz. Pecat sela je iz 1854. godine.

Satrinci su usoreno naselje panonskog tipa, tipicno vojvodjansko selo. Najstariji podatak o selu je iz vremena Turaka, tacnije iz 1702. godine. Taj prvi podatak govori da su Satrinci cisto srpsko naselje, no danas je to madjarsko -srpsko naselje. Zbog toga se smatra da je selo nastalo prilikom velike Seobe Srba pod vodjstvom Arsenija Carnojevica, 1690. godine.

Godine 1716. Satrinci se oslobadjaju turske vlasti i dolaze pod vlast Austrije. Prema podatku iz 1736. godine Satrinci su i u to vreme bili cisto srpsko naselje. Tada je u selu zivelo 30 porodica i svi su se bavili zemljoradnjom. Prema zapisu Karlovacke mitropolije iz sredine XVIII veka saznaje se da su ljudi u Satrincima u to vreme ziveli u zemunicama.

Satrinci su neposredno pred epidemiju "iriske kuge" koja je harala ovim delom Srema 1795-1796. godine imali 165 dusa, a bili su sastavljeni iz dva dela. Od ove opake bolesti obolelo je 24, a umrlo 18 osoba.

Prema neki dokumentima madjarsko stanovnistvo naseljava ovo selo tek sezdesetih godina proslog veka i od tada predstavlja vecinu populacije u ovom selu. Prvi naseljenici Madjari u selu bili su radnici na imanjima grofa Pejacevica. Kasnije su osnovali vlastito imanje, svoje domacinstvo i za stalno se nastanili u ovom sremskom selu.

Naselje Satrinci ima svoja tri dela, koje su mestani prozvali sorovima: Donji, Srednji i Gornji sor. Razlika izmedju njih je samo u nadmorskoj visini. Najnizi je Donji sor, a glavna ulica u njemu je Dositeja Obradovica, Srednji sor je nesto visi, a Gornji sor je najvisi i odgovara otprilike pravcu pruzanja ulice Vojvodjanskih brigada.

Po tipu kuce Satrinci se ne razlikuju od ostalih sremskih naselja. Postoje dva tipa kuca. Preovladjujuci je tip kuce na tzv. "brazdu", gde je kuca kracom osnovom okrenuta ka ulici, a duzom u dvoriste. Obicno su ove kuce od naboja i od losijeg gradjevinskog materijala. Noviji tip kuce je od tvrdog gradjevinskog materijala i duzom stranom su okrenute ka ulici. Sve kuce su prizemne porodicne zgrade.

Osnovna privredna funkcija naselja je poljoprivreda, te je ovo tipicno poljoprivredno selo. Skolsko - obrazovnu, zdravstvenu, upravnu funkciju, trgovinsku ovo selo pruza jos samo Dobrodolu. Gravitaciono selo je upuceno na Rumu, a administrativno -politicki na Irig.

 

 

 

====